MIRA BANJAC (2000)
Mira Banjac (4. 11. 1929, Erdevik) diplomirala je na Državnoj pozorišnoj školi u Novom Sadu. Najduže angažmane ostvarila je na scenama Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu (Dorina Tartif Molijera, Eliza Dulitl Pigmalion Šoa, Evica Pokondirena tikva Sterije, Šarika, Zita, Etelka Traktat o sluškinjama B. Čiplića, Maga Džandrljivi muž ili Koja je dobra žena J. S. Popovića, Više uloga, Selo Sakule, a u Banatu Z. Petrovića, Aksentija Topalović Maratonci trče počasni krug D. Kovačevića…) i u Ateljeu 212 (monodrama Ljubica, prvo lice množine M. Vučetića, Katica Radovan Treći D. Kovačevića, Ikonija Čudo u Šarganu Simovića, Kaliopa Skorcov Pseće srce Bulgakova, Milica Njegovan Cincari ili Korešpodencija B. Pekića, Janina Jeguljevska Majka Vitkacija, Tetka Daša Matr’jalisti P. Čudića, Stara Bel tempo B. Ćosića…). Igrala je i na sceni Zvezdara teatra (Dana kandilarka Grobljanska N. Romčevića). Brojne uloge ostvarila je u Dramskom i serijskom programu radija i televizije: Kuhinja A. Veskera, Pesma O. Daviča, Ruski car, serije Priče iz radionice D. Krunića, Marija S. Delića, Oriđinali, Porodično blago S. Pavića… Snimila je preko 40 igranih filmova: Žuta, Hitler iz našeg sokaka, Čuvar plaže u zimskom periodu, Sjećaš li se Doli Bel, Varljivo leto ’68, Balkanski špijun, Jagode u grlu, Lepota poroka, Bure baruta… Dobitnica je tri Sterijine nagrade, Zlatne medalje Jovan Đorđević, Zlatnog lovorovog vijenca za životno delo, Plakete Ljubiša Jovanović, Zlatne kolajne i Srebrne kolajne na Festivalu monodrame i pantomime, Plakete Dobrica Milutinović, tri Zlatne arene u Puli, Vukove nagrade za doprinos razvoju kulture, Oktobarske nagrade Grada Novog Sada i Grada Beograda, brojnih drugih umetničkih nagrada, odlikovanja i društvenih priznanja. Bila je predsednik Saveza dramskih umetnika Srbije. Nosilac je posebnog priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi u Republici Srbiji.


