ludus

DODELA NAGRADE „DOBRIČIN PRSTEN“
LJILJANI KRSTIĆ

OBRAZLOŽENJE ODLUKE ŽIRIJA

Dobričin prsten, nagrada za životno delo, celokupno glumačko stvaralaštvo, dodeljuje se Ljiljani Krstić.
Ljiljana Krstić je izrazita dramska glumica širokog dijapazona, sa jedinstvenim i plemenitim narativnim tonom. Glumica velike sugestivne moći. Posvećenica teatra.
Kada se kreće pozornicom, nepokolebljivo u sebi i na sebi nosi lik koji joj je, u sporazumu sa rediteljem, zadat od pisca koga sledi i poštuje. Od služavke Ulite u Šumi Ostrovskog, preko mnogih majki različitog karaktera, do proročice Kasandre u Eshilovom Agamemnonu, razleže se njen topao i inteligentan glas pozornicom i vlada gledalištem. Uvek ima pravu meru. I najbolnije prizore igra ištro i čisto. U Narodnom pozorištu zapamćeno je, pored brojnih drugih uloga, njeno smelo tumačenje Ulite.
U Beogradskom dramskom Majka u Staklenoj menažeriji i Aleksandra u Kolombi, a naročito Majka Hrabrost, dale su poseban pečat tom pozorištu.
U Ateljeu 212 uz reditelja Miru Trailović donela je zadivljujuće uloge: u Ko se boji Virdžinije Vulf - Martu, u Joneskovim Stolicama – Staricu, kao i nekoliko uloga savremenog svetskog salonskog repertoara.
U Jugoslovenskom dramskom pozorištu – Solanž, čudan lik u Ženeovim Sluškinjama.

Ona ima sasvim moderan nerv. Zindelova Beatrisa u u Dejstvu gama zraka na sablasne nevene jeste jedan biser dodat ovom pozorištu. Vasa Železnova je uloga njenog glumačkog profila, a Eshilova Kasandra u Agamemnonu iz dubine duše proročkim zvucima, prelepo govorenim stihovima, privezala je slušaoce za melodiju svoje naracije. Hekuba Euripidova , moderno koncipirana, bila je opet jedan dokaz Ljiljaninog glumačkog bogatstva.
To su samo neke uloge njenog glumačkog stvaralaštva, a sve su njena krv, njeno obrazovanje, njena misao, njen senzibilitet, njen ritam, njen poseban glas, njen bogomdani talenat i njeno poštovanje i pisca i reditelja i partnera i publike.
Iste rezultate ima i na filmu, televiziji i radiju, svi ti mediji se bogato služe njenim darom prilagođavanja.

Nekoliko godina je bila asistent Akademije dramskih umetnosti, na klasi glume profesora Tomislava Tanhofera, a nekoliko godina je klasu vodila kao profesor.

Dobitnik je Sedmojulske nagrade (1957) za ulogu Ledi Torens u drami Silazak Orfeja Tenesija Vilijamsa i Oktobarske nagrade (1964) za ulogu Marte u drami Ko se boji Virdžinije Vulf Edvarda Olbija. Dobitnik je i Sedmojulske nagrade za životno delo 1976. godiine.

Uzevši u obzir sve te činjenice, žiri od sedam članova: Mira Banjac, Dejan Mijač, Ljubomir Simović, Vladimir Stamenković, Danilo Bata Stojković, Marija Crnobori, predsednik i Zoran Stošić, predstavnik Zlatare Majdanpek, jednoglasno je u ime Saveza dramskih umetnika Srbije, Dobričinim prstenom nagradio Ljiljanu Krstić.

U Beogradu, 20.12.1995.