ludus

  1. Anketa

    „LUDUS“ PRUŽA I BEG OD BANALNOSTI I PRIZEMNOSTI


    1. Nedavno rađena anketa o „Ludusu“ pokazala je i koliko je važno da postoje esnafsko glasilo i pisana reč, koja je dragocena posredna komunikacija među savremenicima, a koja će ostati za buduće generacije i svedočiti o pozorišnom radu, o predstavama, o onima koji su ih stvarali, o onome što su značile i u širem kontekstu…


    2. Andraš Urban, reditelj:
      „Ludus“ treba negovati i podržavati

    Mislim da je vrlo značajno da imamo stručne novine koje evo stižu i do našeg pozorišta u Subotici, do glumaca, reditelja, ljudi pozorišnog izraza. Da se uopšte bavimo sobom, na sebi svojstven način, da dolazimo do raznih informacija, priča, tekstova o stvaralaštvu kolega što često zbog brojnih obaveza nismo u stanju da detaljno ispratimo. „Ludus“ je u tom smislu dragocen, novine koje treba negovati i podržavati.

    1. andros
    2. Andraš Urban (foto: B. Lučić)
    3.  


    4. Opet, moram da primetim da „Ludus“ nije u dovoljnom obimu prisutan u Subotici, ipak dolazi samo do pojedinih pozorišnih kancelarija, pa tako ide od ruke do ruke da se pročita. Možda bi trebalo uložiti zajednički napor, i redakcije i pozorišta, da nas što više dođe do novina koje volimo, ako ih već imamo.
      Lepo je pročitati mišljenja ljudi koji se bave teatrom, to svakako nije priča o nekom marketingu nego bi trebalo da bude priča o umetnosti uz mišljenja, sugestije, komentare stručnih ljudi koji vole i podržavaju pozorište. Mislim da je vreme svuda, pa i u pozorištu delikatno. Zato bih voleo da se malo više bavimo strukturom pozorišta koje je na izdisaju, što se broja zaposlenih kolega tiče, pa nadalje. Podsetiću da nemamo pozorišni zakon, ne možemo da zapošljavamo mlade ljude. Tehničko osoblje je neadekvatno angažovano, tretirano. To mora da se reši jer ćemo se u jednom trenutku potpuno urušiti. Snalazimo se kako znamo i umemo, to su veliki problemi i smatram da bi se njima trebalo ozbiljnije pozabaviti.

    5. Dušanka Stojanović Glid, glumica:
      „Ludus“ je presek našeg rad

    „Ludus“ su naše jedine novine o pozorištu.
    „Ludus“ je presek našeg rada u zemlji i regionu.
    „Ludus“ su novine u kojima pročitamo konačno neke ostvarene umetničke sudbine na jedan često spor i otežan način.

     

    1. andros
    2. Dušanka Stojanović Glid
    3. (foto: narodnopozoriste.rs)

    4. „Ludus“ su novine koje nas upute o svima i svemu, koji su „Ludus“ održali godinama, od novinara koji su sa nama razgovarali i posvećivali nam se. Reditelja, scenografa, dramaturga… pisaca, kostimografa, glumaca.
      U „Ludusu“ sam mnogo puta pročitala neki veći tekst i pomislila šta sve stane u umetnički život.
      „Ludus“ je svaki festival osvetlio.
      „Ludus“ je i kritičare učinio prijatnim i upitanim ljudima.
      „Ludus“ je opisao kako moj rad pripada pozorištu i svemu što pozorište čini publici i meni samoj, vremenu u kome je „Ludus“ opstao kao jedine pozorišne novine.

     

    1. Dijana Milošević, rediteljka:
      „Ludus“ neguje kulturu sećanja

    Pozorišne novine „Ludus“ su posebno važne u mom životu u pozorištu. Ponovo su počele da izlaze upravo kada smo Jadranka Anđelić i ja osnovale „Dah teatar“ i nekako uvek bile prisutne kroz sve promene, izazove, uspone, padove, pa opet uspone „Dah teatra“. U vrhu mojih vrednosti jesu istrajnost i trajanje i „Ludus“ je disao i radujem se što još uvek diše sa nama svih ovih decenija. Pozorište je umetnost koja postoji samo u sadašnjem trenutku i kada se predstava završi, ostaje samo neuhvatljivo sećanje na nju. Video-zapis je tek puka informacija o predstavi.

    1. andros
    2. Dijana Milošević (foto: Džeja Hartlejn)

    3.  

    4. Zato je važno da postoji pisana reč, koja će ostati za buduće generacije i svedočiti o pozorišnom radu, kako o predstavama, tako o svima onima koji su ih stvarali. „Ludus“ neguje kulturu sećanja na sve one koji su uložili godine svojih života u rad u pozorištu: i one koji su bili na sceni i na one koji su iza scene na razne načine, kroz svoje profesije, omogućili da se predstava realizuje. Kada otvorim ove pozorišne novine, uvek se obradujem fotografijama, intervjuima, dnevnicima, prikazima predstava i drugim različitim prilozima. „Ludus“ nam uliva veru da je trajanje u ovoj našoj neuhvatljivoj umetnosti moguće.

      1. andros
      2. LUDUS broj 65

      3. Gorica Popović, glumica:
        Veoma mi prija da čitam „Ludus“

      Vrlo je važno, čak neophodno da naš esnaf ima svoje pozorišne novine. „Ludus“ su novine koje me svaki put obraduju, iznenade svojim kvalitetnim sadržajima. Evo i ovo poslednje izdanje upravo imam pred sobom. Ima tu divnih tekstova, lepo je da se upoznamo sa stvaralaštvom naših kolega iz drugog ugla, kako iz zemlje, tako iz regiona, pa i šire.
      Znam da je teško istrajati na njegovom postojanju; sa željom i najpozitivnijim emocijama navijam za „Ludus“ da se sa odabranim timom saradnika izbori za svoju dugovečnost. Za ljubitelje pozorišta, uopšte ljude iz branše je višestruko potreban, jer mogu iz ovih stranica da vide, saznaju šta to novo njihove kolege rade, sa čime se suočavaju, bore, kako opstaju i nalaze puteve do svojih uloga. Veoma mi prija da čitam „Ludus“.

      1. andros
      2. Gorica Popović (foto:atelje212.rs)
      3.  

      4. Volela bih da u našim novinama pročitam više intervjua sa mladim kolegama, da imamo malo više vesti, priča sa glumačkih fakulteta, odnosno pozorišnih akademija. Samo ću još jednu stvar primetiti: nikada nisam dala intervju za „Ludus“. Nikada me niko nije pozvao da budem njegov saradnik.

    5. Jelena Kajgo, dramaturg
      Beg od prizemnosti

    Svaki put kada uzmem „Ludus“ u ruke, pomislim na dve stvari: na sažetu rekapitulaciju pozorišnih predstava i događaja: podsetiću se svega što sam pogledala ili videti šta mi je promaklo, a možda je bilo vredno pažnje... S druge strane, znam da ću pročitati zanimljiva zapažanja nekih pametnih ljudi.
    Jer „Ludus“ bira najbolje sagovornike, ljude koji stvarajući teatar ozbiljno promišljaju ljudsku egzistenciju i svet oko sebe. Tako da mi čitanje „Ludusa“ predstavlja beg od banalnosti i prizemnosti, kao i mogućnost da se neka tema produbi ili osvetli. Posebno volim da ga čitam u štampanom izdanju, jer mi takav, miriše na pozorišne daske i kulise.
    I onda usledi pitanje, zašto nam treba „Ludus“, jer se neko valjda i to pita, moramo da pravdamo njegovo postojanje u današnjem trenutku. Šta će nam informisanost, pamet, promišljanje..., kulturna periodika, stručni časopisi... nešto na čemu, pored ostalog, počiva kulturni život svake zemlje.
    Živimo u sumorno vreme kome duh sve teže prkosi. Niču na sve strane novi neboderi, nikad se više nije gradilo, ali nema novih pozorišta. Influenseri zgrću ogromni novac dok dobri pisci jedva preživljavaju. Emisije iz kulture proterane su s televizijskih programa, na kojima cvetaju agresija i šund.

     

    1. andros
    2. Jelena Kajgo
      (foto: M. Radovanović)

    3.  

    4. I baš u takvoj klimi, baš u ovom trenutku, više nego ikada, potrebna je kontraofanziva. Borba. Potrebno je negovati istinsku kulturnu elitu, negovati tradiciju, insistirati na tome da pozorište, periodika koja ga prati, ljudi koji ga grade, festivali koji ga promovišu, budu vidljiviji nego ikad. Zato nam je potreban i „Ludus“. Zato što je u sebi sabrao i sačuvao reči svih velikana našeg teatra, i zato što to i dalje neumorno radi.

    5. Slobodan Beštić, glumac:
      Voleo bih da se pozorišne novine obraćaju i onima koji ne idu u pozorište

    Pitanje o važnosti i značaju postojanja novina koje se bave temom pozorišta povezano je s pitanjem položaja i značaja samog pozorišta u jednoj kulturi. Svesni smo da film, televizija ili internet utiču na publiku koja odlučuje hoće li ili neće kupiti kartu za pozorišnu predstavu. To nije problem samo u Srbiji nego je globalna pojava. Ako sam dobro obavešten, istraživanja su pokazala da samo mali procenat ljudi posećuje pozorište, a ima mnogo više onih koji nemaju interes za ovu vrstu umetnosti, nikad nisu ni bili na predstavi. Iz iskustva znam da čak i među ljubiteljima scene ima onih koji posećuju samo jedno ili dva pozorišta, a da retko odlaze na predstave drugih kuća. Kao da smo navijači ovog ili onog kluba.

     

    1. andros
    2. LUDUS broj 27

    3.  

    4. Pitanje o važnosti i značaju postojanja novina koje se bave temom pozorišta povezano je s pitanjem položaja i značaja samog pozorišta u jednoj kulturi. Svesni smo da film, televizija ili internet utiču na publiku koja odlučuje hoće li ili neće kupiti kartu za pozorišnu predstavu. To nije problem samo u Srbiji nego je globalna pojava. Ako sam dobro obavešten, istraživanja su pokazala da samo mali procenat ljudi posećuje pozorište, a ima mnogo više onih koji nemaju interes za ovu vrstu umetnosti, nikad nisu ni bili na predstavi. Iz iskustva znam da čak i među ljubiteljima scene ima onih koji posećuju samo jedno ili dva pozorišta, a da retko odlaze na predstave drugih kuća. Kao da smo navijači ovog ili onog kluba.
      Voleo bih da se pozorišne novine obraćaju i onima koji iz ovog ili onog razloga ne kupuju karte za predstave. Da li je u pitanju samo novac? Podsetiću vas na akciju JDP-a kada su sa smanjenim cenama karata uspeli da privuku ljude i imali smo ogromne redove za karte. Ali mislim da nije glavni problem u tome. Neki misle da je to za elitu, ili da nemaju dovoljno predznanja da bi razumeli Čehova, Šekspira, Dostojevskog... Nije to za mene kažu oni, dosadno mi je, ne razumem, doći ću ako ima neka komedija, dosta mi je muke u životu i hoću da se relaksiram i opustim posle napornog dana.

      Ako se pozorišne novine obraćaju samo glumcima, rediteljima i dramaturzima, onda je to naša interna stvar. Kao glumac volim da se informišem šta su radile kolege iz drugih gradova u Srbiji, ponosan sam kada mi se pojavi intervju, ali možda bi značajnije bilo da te novine kupe na trafici i oni koji nisu naša redovna publika.
      1. andros
      2. Slobodan Beštić
        (foto: Printskrin/ You Tube)

      3. Da to ne bude samo informacija za našu kastu, da tako kažem, nego da se obraćamo novim generacijama, da te novine kupe i tinejdžeri ili gospođa koja mi prodaje sir na pijaci. Eto imao sam to iskustvo da sam prolazio Bajlonijevom pijacom i prodavci su mi dobacivali: Hamlete, Hamlete. Videli su neki intervju na televiziji, ali u pozorište nisu došli.

      4. andros
      5. LUDUS broj 7

      6. Lepo bi bilo kada bismo serijama tekstova privukli i takve ljude i negovali novu publiku.

      7.  

      8. Dimitrije Kokanov, dramaturg i dramski pisac
        Zbir preseka pozorišnih glasova

      Naš kulturni prostor, kada se suzi na sve ono što čini pozorišni kontekst unutar istog, oskudeva ozbiljnijim stručnim publikacijama i časopisima koji bi bili posvećeni istraživanju praksi izvođenja u širem smislu. Namena takvih publikacija bila bi više stručno-naučnog karaktera, mogla bi da ima teorijske radove relevantne i za edukaciju i informisanje.

      S druge strane „Ludus“ idejno nije ni smišljen kao takva vrsta publikacije, ali značaj „Ludusa“ je u činjenici da sabira različite preseke pozorišnih glasova i događanja na jednom mestu.

       

      1. andros
      2. LUDUS broj 151
      1. Zanimljiva je koncepcija da pozorište u Srbiji ima štampano izdanje koje koristi prepoznatljive načine novinarskog izveštavanja, a upotrebljava ih za prikaze uskog polja jedne umetničke prakse. Svakako mislim da bi razvoju „Ludusa“ doprinela eventualna mogućnost učestalijeg objavljivanja, što bi pre svega dovelo do detaljnijeg i iscrpnijeg izveštavanja jer bi okvir o kome bi se pisalo bio sužen na pozorišne događaje koji su se odvijali u kraćem vremenskom periodu.

      2. Milica Kosović
      3. andros
        Dimitrije Kokanov (foto: Fejsbuk)